среда, 25. мај 2011.

Zimska bajka - III poglavlje



         Devojka je rekla kojim poslom bi se ona bavila. Imala bi ergelu sa nekoliko konja i brinula bi se o njima i puštala ih da trče po lepoj livadi koja je uz štalu.
Osim konja, tu bi bili i psi koji ih čuvaju. ”A ti dragi, šta bi ti radio? “
“Nastavio bih sa radom u mojoj firmi i to bi donosilo prihode i za nas i za konje.” Osmehnula se. Rekla je: ”To bi bilo dobro ako moji prihodi ponestanu.”
“Srećom, dušo, da ti imaš inspiraciju uvek”, rekao je on.
Ona odgovara: ”jednom sam rekla mojoj mami kako bih volela da pišem i da to donosi sredstva, kao posao koji volim i koji čini dobro i meni i drugima.” Mama mi je odgovorila na to: ”da, da dobra ideja”.

         Njih dvoje su uživali da igraju golf na prijateljevom travnjaku. Osim toga, voleli su, mnogo sličnih sportova, kao na primer: skijanje, bilijar…
Nekada bi uveče sedeli i družili se sa prijateljima, šalili se i razgovarali.
Zajedno su planirali putovanja, na koja bi nekad zajedno išli. Smejali su se dok su se prisećali zajedničkog putovanja na letovanje. Rej je bio smešan u perajima dok je pokusavao da otvori svoj auto i ubaci nešto u njega.

         Završili su ukusno jelo i ostali da sede za stolom i pričaju dugo u noć.
Vraćali su se njih dvoje kući kolima i ćaskali o svemu. Sutra ćemo napraviti plan za kupovinu kuće.
Za to treba da sve sredimo. Od prvih tri koje su na spisku već otprilike postoji omiljena. Treba još da zaokružimo spisak glavnih pitanja za sve. Važan nam je komšiluk, rekla je ona ujutru.
Sigurno da nam je važan draga, kao što ćemo i mi njima biti važni kad se tamo doselimo.
Posle kraćeg vremena, sve je rešeno i oni su se preselili i malo vremena koje su odvojili za uživanje, već su trošili. ”Ovo si super organizovao da bilijar sto prenesemo i odmah sad možemo već da igramo bilijar.” „Aha,super da smo oboje zadovoljni” rekao je.

         Divno je kad se dvoje tako uklope. Njih dvoje su to znali i osećali dok su vredno radili na zadatku -sređivanju njihove kuće na azurnoj obali. To je bilo puno slatkog posla. Lepe draperije, kuhinja, čamac i čamac sa veslima… Kuća je već imala super sedenje za dnevnu sobu, a njih dvoje su preneli svoj krevet za spavaću sobu. Dogovor kuću gradi, govorila je, citirajući narodnu poslovicu.
Dobro je da smo nas dvoje dogovorili šta je za đubre iz moje i tvoje kuće i to sredili. Kad već dogovor kuću gradi, dobro je da okončamo to dogovaranje, da nam kuća ne bude prevelika, rekao je. Poljubila ga je. ”Kako ti kažeš dragi”. Njen osmeh je govorio više. Oboje znamo da stanemo, zato smo i birali jedno drugo. Da, meni je baš trebala ručna kočnica. Potvrdila je šaleći se. Izašli su na travnjak, dan je bio sunčan i lep, miris mora je savršeno zaokruživao tu priču. Papaline i pasta super su išli uz njihov mirni razgovor.

         Kaže on: jedva čekam da se naše useljavanje završi pa onda možemo da koristimo ovaj naš prostor i naše vreme za uživanje. Ja bih naprimer radio sklekove dole na plaži i vozio čamac.
Ja bih upijala sunce i more dok smo zajedno na jednom od tih mesta, onda ću verovatno imati potrebu da pišem, pišem i pišem. Blago svima nama, kaže on. “Ljubav je ne kada dvoje gledaju jedno u drugo. Već kada zajedno idu ka istom cilju”. E.S.Egziperi
Osećam da je sada čas kada treba da činimo, rekla je ona. Pogledao ju je upitno, u njegovom pogledu se uvek videla i ljubav koju je osećao za nju. U njenim očima isto. “Da počnemo?” Rekao je.
“Ono o čemu smo pričali i planirali, naš najveći zajednički projekat – doprinos poboljšanju ovog našeg divnog sveta”, “ajde načinimo prvi korak – prvi je uvek najteži.” Jeste, zato što se sa početne pozicije tako i čini coveku, dok ne stupi, iskorakne i vidi kako je lako – gledano iz budućnosti u prošlost” rekao je i lagano ustao od stola, koji je bio na travnjaku njihove vile na azurnoj obali gde su jeli doručak. Njegov hod je bio lak i znao je tačno šta čini, kada bi radio neki posao. Zato ga je volela, kao i zbog svih ostalih stvari. Kada su dani bili dobri, kada su bili loši… Kao da je čekao samo ovaj momenat, okrenuo je ključ u vratima regala u dnevnoj sobi i izvadio knjigu.

         To je bio registar u koji su oni danima prikupljali papire koji su bili potrebni. Pored njega je bila i fotokopija jedne od tri knjige, koje su predstavljale osiguranje da ovaj projekat slučajno ne nestane, pre nego što ugleda svetlost dana. Seo je nazad u udobnu sedeljku, pored stola za doručak, gde ga je ona već čekala, sa pripremljenim čajem. Uzeli su i otvorili svako svoju knjigu, on je rekao: ”idemo prvo prvo”. “Zovemo novine, pa potom zovu izdavači i nadmeću se da kupe šta to imamo da ponudimo. I tako je bilo, u novinama je osvanuo članak već sutra.

         Mladi poznati par objavljuje knjigu, upravo su je napisali, zove se: ”Kako da učinite svet boljim mestom”. U knjizi su i mnogi primeri njihovih dobročinstava - donacija koje su rađene pod lažnim imenom. Knjiga operiše sa svim najvećim uzrocima nesreće čovečanstva i sveta i nudi rešenja za siromaštvo, bolest, prirodne rezervate u kojima će nesmetano funkcionisati ekosistemi biljaka i životinja… u biti cele priče nalazi se priča o ljubavi između muškarca i žene.

         Nagađa se da je ona isključivo autobiografskog karaktera. Priča o mladom bračnom paru, ekstremnih sportista, njihovom upoznavanju i svim detaljima njihovog zaljubljivanja, udvaranja, zabavljanja, njihovog intimnog zajedničkog života, autori poručuju da je poruka knjige: ljubav je najvažnija! Naravno, knjiga obiluje i slikama njihovih zajedničkih putovanja, neki kažu da su u njoj čak i slike na početku njihove veze. Jedna od njih je slika sa zajedničkog putovanja u Africi, koju objavljujemo. Njih dvoje u bazenu ispod vodopada. Njihova lepota bila je u njihovoj energiji i ljubavi koje su zračile na njihovoj slici. Imali su više od 35 godina, njihova lepota je tek sad sazrela i isijavala sa njihovih gipkih tela, koja su pokvašena na suncu blistala u raskošnom zelenilu, koje je okruživalo prirodni bazen u koji se spuštalo na milione kapljica vodopada.

Нема коментара:

Постави коментар